|
J.Batinić Litnja zora u stotinu boja Zaidrile sjene priko vale Potonio misec iza škoja Jutro gasi umorne ferale. Pristale su zimske bisne bure Procvitali kameni sulari Kroz pjacete i kale tisne Zazvonili kampaneli stari. Dalmacijo moja, najlipja na svitu Volin tvoje jude, svaki kamen tvoj Borove i palme, masline u cvitu Biokovo drago, zavičaju moj. Dobro znadeš koliko mi znači Tvoje more, igra maestrala Zato želim mir i spokoj naći Pokraj tvoga kamena i žala.
|