Igor Brešan  Igor Kuljerić

Trošiti na me velike riči
Za jedne strofe ko me kazni kad mi dade
Bar ja se gnjavin kako ću smirit
Baš ono što mi sjeta stvara, humor krade

Pa u tom strahu i ti me pitaš
To malo što san ili maska iz parade
Koji su to judi, nika druga lica
Dame bez pokrića, lupeži i dica

Niman snage kada moran
Uvik smišljan koju škužu
I zafalit Bogu triban
Ipak najden koju bužu

Ako već jesan na svoju ruku
Za koga važi, prednost znatna iz tog skerca
Jer kad se traži poruka jasna
Tad šutnja svlada lirsku notu iz osmerca

Èin rasplet triba junaka
E tu ga nima, ode s vitron poput perca
Ostali smo puni tuge i gorčine
Zbogon sritni dani, niko božje vrime.

Di svak ima svoje konte
I munita more značit
Vajde nima od te sorte
Živit s dugon ali arčit

O sto judi i sto ćudi
Niti jedna ista ni
Dok ne najdeš sebi para
Svi smo isti, tuði, zli