|
Mario Nardelli Iz djetinjstva neki glas Ko da zove, traži nas Pile, Boninovo, Lapad I zadnja stanica Gruž S grbom svetoga Vlaha On mašti daje maha I juri ko prava strijela Sa zavišću gleda ga puž Naš stari tramvaj Sav prepun je, gle Al ne vozi putnike više Već sjećanja, nostalgiju i sne Naš stari tramvaj Sav ponosan, gle Ko nekada uporno zvoni Iz lire iskreć stihove te Iz djetinjstva neki glas Ko da kliče tu do nas Ja gazim taj uveli cvijet I mlaðima ostavljam svijet Al nakon te lijepe geste Sve naše su finule feste On šine je iskopati dao Uzdahnuo i zauvijek stao Iz djetinjstva neki glas Ko da moli, traži spas Vratite me opet tamo l bar obećajte samo Pred zoru je najtamnija noć Iz tišine se pjesma budi Brzina ima varljivu moć Dok fjaka čarolije nudi
|