|
Mario Nardelli Iz djetinjstva neki glas
Ko da zove, traži nas
Pile, Boninovo, Lapad
I zadnja stanica Gruž S grbom svetoga Vlaha
On mašti daje maha
I juri ko prava strijela
Sa zavišću gleda ga puž Naš stari tramvaj
Sav prepun je, gle
Al ne vozi putnike više
Već sjećanja, nostalgiju i sne Naš stari tramvaj
Sav ponosan, gle
Ko nekada uporno zvoni
Iz lire iskreć stihove te Iz djetinjstva neki glas
Ko da kliče tu do nas
Ja gazim taj uveli cvijet
I mlaðima ostavljam svijet Al nakon te lijepe geste
Sve naše su finule feste
On šine je iskopati dao
Uzdahnuo i zauvijek stao Iz djetinjstva neki glas
Ko da moli, traži spas
Vratite me opet tamo
l bar obećajte samo Pred zoru je najtamnija noć
Iz tišine se pjesma budi
Brzina ima varljivu moć
Dok fjaka čarolije nudi
|
