|
narodna Tiha je noć na naš grad pala Stradunom pustim srebren mjesec sja Dok more tiho oplakuje žale Dubrovnik grad slatki sanak sniva Dubrovniče, stari grade Svi te vole, svi te znaju Stvorili te ovi ljudi Sinje more, kamen škrti Voljet ću te sve do smrti Tu sam roðen i umrijet ću Svu sam tebi dao sreću Nikad za njom žalit neću Ti stranče kad poðeš iz našega grada Ti svima reci da sreću on dijeli I ko ga vidi taj ga zavoli Svim svojim srcem za život cijeli
|