|
Ivo Vojnović Šumi lahor noćne bure Preko grana ruzmarina Niz čemprese, smokve, mrče Mimo sivih omirina Skalava se sa Konala Polagano tiho ide I prelazi preko grada Ne budeći stare mire Usnuo je grad gospara Samo bršljan šušti bdije Mjesec gasi luč ferala A zelenko ponoć bije. Blistaj u cvatu kameni cvijete Znamenu vječni slobode svete Zibaj se, zibaj pučino plava U krilu tvome Dubrovnik spava Tiho sniva grad gospara Na kamenu sivom gordom Na temelju crvotočnom Republika spi prastara Noćna bura tiho šumi Pučini se mirnoj baca Srebrnaste pute mrsi Lepezaste pute šara Spavaj mi spavaj grade moj voljeni Za tobom srce i moje sanja Bijeli se bijeli pučino plava Na hridi slave Dubrovnik spava
|