Krešimir Magdić – Jakša Fiamengo
Rič ča leti priko just, priko svita i vrimena Ka ružarij život gust, rič od sna; na nina nena; S jazikon se živin mre u oficij sve nas prima, Besida k besidi gre, ka pričest se dili svima.
Ka šterika i lanterna Èa nas vodi i guverna. More i do Boga ić, Ta domaća juska rič.
Da nas vedri, da nas žali I lumin za nas zapali More i do Boga ić, Ta domaća juska rič.
Popi glagoljaši s njon su u injoštar umakali viru, ime Isusovo Pobožnin slovinstvom Palija se kloštar, priko svih je vika istrajalo slovo.
I ka srosa s neba sve do zadnjih ura Škropi nas jazikon ta sveta škritura.
More i do Boga ić Ta domaća juska rič!
|