|
Ante Barbača Pusta je riva u te kasne ure, Spavaju kale u svom noćnom miru, Po škurin voltin parovi se žure, Tek misec stari gradon je u ðiru. Još samo Frane dežura pod smrikon, Pušta je opol i crno ka' misna. Pronija se glas, prozvali ga likon, Grla se kvase kako iðe pisma. Iz toverne pisma zvoni, Pomalo je sjetna, duga, Nekada je bila radost, A sada je samo tuga Artišti težaci i pokoji fakin, Uz lumacu bumbu, ka' mukti se dava, Priliju se strofe tenorima lakin, Šoto voće, tiše, fini svit već spava. I prije neg' zadnja utrne se svića Laku noć reć' triba, tako je to vikon, U novome danu boja biće srića, A navečer jope' vid´mo se pod smrikon.
|