"PIVAČI OVJENČANI NAGRADAMA U ČIJOJ SVIĆI JOŠ ULJA IMA"
Slobodna Dalmacija, 24. srpnja 2006.
Ojdana Koharević

Sve što se u životu dogodi slučajno, obično ispadne najbolje. Tako je i s muškom splitskom klapom "Lučica" koja ovih dana obilježava vrijedan jubilej - 40 godina. A da su njihovi počeci bili doista slučajni, potvrđuju danas, puna četiri desetljeća nakon osnivanja, njezini začetnici Mirko Tripalo Granco, prvi tenor, Gordan Mišetić Čoks, drugi tenor, Duško Tambača Maeštro i Milivoj Tafra Mili, prvi bas. Našli su se, kako kažu, slučajno, kao momci s nepunih 20 godina i počeli onako iz gušta pjevati po splitskim kalama i pjacetama. Dvojici se pridružio treći, trojici četvrti i tako je nastala klapa koja je uskoro dobila i ime - Lučica. Danas su uz osnivače u klapi "Lučica" i Nenad Smodlaka Cok - bariton, te Juraj Nižetić Mončujak - drugi bas.

"Od osnutka, davne 1966. godine postigli smo zavidne uspjehe u Hrvatskoj, a značajne smo nastupe zabilježili i u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj", ponosno kazuje Duško Tambača, čiji je glazbeni rad cijenjen i daleko izvan repertoara ove klape.
Već 1968. godine "Lučica" je na popularnom Omiškom festivalu dalmatinskih klapa kao debitant osvojila prvo mjesto stručnog žirija. Nizali su zatim uspjehe na domaćim i inozemnim pozornicama i uvijek željeli sačuvati autohtonu dalmatinsku pjesmu. Odoljeli su i nasrtaju folka i kiča u hrvatskoj glazbi i do kraja ostali svoji, istinski zaljubljenici prave klapske pjesme.
S godinama, postali su zaštitno ime Omiškog festivala, te dobili specijalno priznanje na 15 nastupa s osvojenih 35 nagrada. "Lučica" je, uz to, osvojila i srca Splićana jer je i na Splitskom festivalu u 15 nastupa nagrađena zlatnim jedrom, srebrnim grbom i brončanim jedrom. 

Veseli ih svaka nova klapa, no rastužuje ih nagla komercijalizacija klapa i klapske pjesme. Ipak, kako kažu, neće o ružnom, već o ljepšim temama, a 40 godina aktivnog pjevanja to svakako zaslužuje. A kada bi svojim ljubiteljima uspjeli darovati i samostalni koncert u splitskom HNK, zapivali bi još srčanije negoli davne 1966. godine jer u njihovoj svići još ulja ima.