|
Ante Mekinić Je kasna ura i je, život mi pa: pasalo vrime, romantika. Je da san mola, ma nisan sta, jer sve ča jeman, još nisan da: Di koju rič, lipu di koju kapju, jubavi ča poji moju sviću da ne izgori! Pismon san bati i da, suze i smij gušta i jubi, ispašta grij. Ja gren ka ditić, na oni svit svoj rod san slavi - ča je umrit!? Osta' će rič, lipa di koja kapja, jubavi ča poji moju sviću da ne izgori! ... Puste si riči, stiva u poj i topija suzan, Maestro moj. Namin ča pisma, dojde ka lik Tvoje će dilo zanavik bit: Di koja rič, lipa di koja kapja, jubavi ča poji našu sviću da ne izgori! ... Vela je rič i vela je kap samo i' triba o' srca dat!
|