|
Vlatko Škurla Na žujima od motike, mašura, mašklina Izrasla je jubav moja, moja didovina Bog jon dao svu lipotu, obojio more Od brnistre i lavande u najlipše boje Maslina i loza rasplele jon grane A gomile tvrdi' stina zagrlile strane U meni je od roðenja more plavo, kamen sivi Di od truda svojih ruku vično ovi svit moj živi Uvik nosit ću u duši sva ta tvoja škrta poja Krunicu ću molit za te Dalmacijo, didovino moja Kroz stotine godišća za oca i sina Najdraža je uvik bila svoja didovina Bog jon dao svu lipotu, obojio more Od brnistre i lavande u najlipše boje
|