|
Ivo Mikuličin Mladen Bjažić Moja mati je bila puno sritna žena Nikad muž nije na nju vika Ni mu je tribala gaće prati Ni mu je tribala ni kuhati A mogla ga je uvik sniti U praznoj postelji, zimi i liti Moja mati je slala pisma priko mora A ja sam pisala: "Dragi čačo" Èoviku kojega nisam čula Koji me nije ni vidija A mogla ga je uvik sniti U praznoj postelji, zimi i liti Moja mati je bila tako sritna žena Da mi sada dojdu suze Kada se njezine sitin sriće Mogla bi ka' da san opet dite Èekati oca da se vrati U njenom krilu još plakati
|