|
Igor Brešan U meni i sad budiš sav nemir jednog sna Prestani, što me ludiš, sasvim sam blizu dna Nos crveni kraj klavira, već znalački tipke dira A suknjica nema mira, još prikrit ne zna stid Sjećaš li se maestrala, puna suza ti si zvala Kad porastem druge zime, past će na te prst sudbine U pjesmi vjere nema i loš me prati glas Tko daje r'jetko prima, na koncu moli spas Zle slutnje nas more samo, sa pedeset se ne damo Dan stariji više znamo, ti mijenjala bi baš sv'jet Rajske staze ludost mame, takve kušnje nisu za me Stari momci cure jure, mladost bježi, pa se žure
|