|
Sa bevandon i mrvon kruva u poje znalo se ići, Kad se brudet ritko kuva, a o mesu niti rići Malo je život nan tija u to vrime lipog dati, Zato nan je taraš bija cukar ili ðelati. Više gladni nego siti, očima puno se ilo Tarašili ka terniti grozje crno, grozje bilo. Bižalo se na sve strane, boson nogon priko drača Šta će biti kada svane i za taraš dozna ćaća To je bila naša mladost, zelena ka lišće lozja Tuði trudi, naša radost ukradena zrnom grozja. Malo je život nan tija u to vrime lipog dati, Zato nan je taraš bija cukar ili ðelati. Priko zida, priko stina za gušte svako je plaka Dopala bi kako kome oli škurja oko šaka
|