|
Zelenu granu s tugom žuta voća |
|
Tin Ujević Zelenu granu s tugom žuta voća U kakvom starom spljetskom perivoju Sanjarim s mirom dok se duša noća I vlaga snova hvata dušu moju Al čeznja drsće kao ptičje golo Ko plava pjesma naglo prekinuta Ko neko blijedo i beznadno kolo Ko bosi prosjak na po' pusta puta Sva ljubav moja usred ceste kisne Moje je srce od sedam komada Pod svakim mačem jedan plam da vrisne Nad mojim dahom mramorna gromada Tmurne se misli reska svjetla boje Krv u moždane, mozak van da skoči Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje Tuðinska ženo, samilosne oči
|