|
Mojimir Èačija Kol'ko si nam puta prišla priko žulja Svaku kaplju znoja vratiš kapljom vina Svaka ti je stopa kamenu oteta Zemljo dida moga Raspukla od suše žedna kora vapi Vitar, grom, nevera kišu ti donese Pa onda zavonja arjon od radosti Zemljo ćaće moga Ka život si teška i isto te volin Virovati moram, uvik više vratiš I dok s tobon mogu ne dan drači na te Zemljo sina moga Ka dite bi doša s konistron u ruci A sad svaka zora u tebi mi sviće Starcu ćeš pružit ono malo lada Zemljo dida moga, zemljo ćaće, zemljo sina Zemljo moja
|