|
Pero Picukarić Ima jedna žižula najlipša na svitu Sve su moje jubavi u njezinu cvitu Naše pisme ona zna još od starog vrimena Èuva ih za dane sve kad nas više ne bude Ispod stare žižule lipa mladost piva Ka i u 'no vrime kad san momak bija Ispod stare žižule kad ti jubin lice Èa mi više triba, moja golubice Ima jedna žižula usrid dvora bila Neverama prkosi raširenih krila Naše pisme ona zna još od starog vrimena Èuva ih za ljude sve kad nas više ne bude
|